Kako bi predstavili i zainteresirali vas za permakulturu i permakulturna rješenja za koja, mi permakulturisti vjerujemo da mogu zaustaviti klimatske promjene i doprinjeti stvaranju boljeg suživota na Zemlji, donosimo vam ovu malu knjižicu u kojoj su prikazani praktični odgovori i rješenja na klimatske promjene. Klimatske promjene uzrokovane sve većom koncentracijom stakleničkih plinova u Zemljinoj atmosferi globalni su problem, a oni koji se i danas usuđuju (omamljeni kratkoročnim povlasticama), svojevoljno, unatoč mišljenjima tisuća znanstvenika, zanijekati tu istinu, preuzimaju najveći dio odgovornosti. Politikanstvo, tj. politika koja je u odnosu prema prirodi vođena od strane nesavjesnih pojedinaca/ki, bili oni članovi svjetskih i/ili lokalnih vlada, profitnih i/ili neprofitnih organizacija i/ili tvrtki – potpuno je zanemarila osnovna prirodna načela, oglušila se na upozorenja i poruke laika koji su vidjeli što se događa te čak i negirala upozorenja znanstvenika. Zbog ljudske pohlepe, iskrivljenog ega, predrasuda i očekivanja – Zemlja se našla u jednom nezahvalnom, izmučenom i izmrcvarenom stanju. Zemlja je živi organizam, pokušajmo tako sagledati priču.

Kliknite na sliku za download knjižice.

Knjižicu koja je nastala u sklopu projekta Pika i prijatelji udruge Kneja su pripremili vrijedni volonteri i volonterke: Ivan Gregov, Sunčana Pešak, Ana Marija Unković, Nataša Kikanat, Janja Ikić, Saša Šopar, Jasenka Pešak, Renata Domazet-Mukica i Igor Lesar-Ajgour.

Autor knjižice je Tony Andersen, arhitekt iz Copenhagena sa iskustvom učitelja permakulture posljednjih dva desetljeća diljem svijeta. Andersen je jedan od vodećih permakulturnih stručnjaka u Europi te je vodeći predlagatelj strategija bioregionalnog razvoja i urbane ekologije.

U trenutku izlaska ove knjižice, na pomolu je velika klimatska konferencija u Copenhagenu, u organizaciji Ujedinjenih Naroda. Andersen je prilikom organiziranja permakulturnog sastanka u Brazilu došao na ideju: dovesti predstavnike raznih zemalja na sasvim horizontalnoj "grassroots" osnovi, posebno one iz Trećeg svijeta, da razviju rješenja za klimatski problem, neovisno od pritiska razvijenih zemalja i političkih ograničenja svojih vlada, neovisno od industrijskih lobija i trgovine kvotama CO2. Neka glas dobiju oni najugroženiji; možda najbolje ideje ponude oni čija polja više ne rode pšenicom i oni čije pragove već zapljuskuju valovi.

Projekt je nazvan Klimaforum09, i nudi pandan UN-ovoj konferenciji, po mnogima konferenciji čiji je ograničen doseg unaprjed zacrtan. Jedan od radnih priručnika Klimaforuma biti će i tekst ove knjižice.

U ovoj knjižici ponuđen je jednostavan princip o kojem su permakulturisti razmišljali u vrijeme kada su problem klime mogli primijetiti samo oni doista oštrog vida. (I sada, dvadesetak godina kasnije, ima još mnogo onih koji se pretvaraju da ga ne vide, dok je narastao na veličinu planine pred našim nosom.) Možemo li se protiv klimatskog urušavanja boriti onim što je permakultura radila cijelo vrijeme - sadnjom trajnica? Ni jedan prijedlog nije previše nemoguć kada se nađemo u očajnoj situaciji. Pitanje je samo hoćemo li primijetiti da je situacija očajna.

I ova knjižica, i klimatska konferencija koja je njezin indirektan povod, padaju na kraj 2009. godine. Desetljeće zaključujemo postajući svjesni da se oceanske struje polako zaustavljaju, da ispuštanje CO2 ima apsolutnu povratnu spregu, da borealne šume (ekvivalent džungle na sjevernoj hemisferi) počinju umirati. U ovom desetljeću znanost je već nekoliko puta revidirala prognoze klimatskog kolapsa - svaki puta na gore. Te prognoze pokazuju što će se dogoditi u 21. stoljeću, istom onom čije smo prvo desetljeće već potrošili, ne postižući apsolutno ništa.

Knjižica sadrži i jednostavne te jasne upute sadnje stabala, kao i citate ekoloških aktivista i stručnjaka iz cijeloga svijeta.

Knjižica je osim elektronskog, dostupna i u štampanom izdanju.